Napisao: Sale Naturale
Foto: Tanya, Srebrno jezero u jutarnjoj magli
Do četvrte godine svoje,
tek koraci počeše da se broje,
kupah se, nag, među obučenim svetom,
sretoh se, ubrzo, sa jednom tetom!
.
Rekla mi je tada, šapnula na uho,
Ubrzo ću skinuti ovo ’smešno ruho’,
oprema za kupanje, po mom ukusu, nije,
idem tamo gde se ništa ne krije!
.
Ne shvatih, odmah, o čemu, zbori,
kupiše mi prvi, zatim kostim plavi,
u svesti mi, ipak, osta Dušanina reč,
videh je golu, belu kao kreč!
.
Uplašen sam bio kada sam je sreo,
nosila je, samo, ’golišavi veo’,
ubrzo joj koža dobi drugu boju,
ne uspeh da prepoznah drugaricu svoju!
.
Nađoh se u čudu, nespreman za prizor,
Dušana beše baš skroz naga,
kaže da je ’zaboravila kostim’,
nema odakle da cedi se vlaga…
.
Sramota me beše što je poznajem,
kad god je sretnem, glavu, okrećem,
izbegavam, Dušanu, u širokom luku,
trudim se da ne stajem na muku!
.
Videh bruku da se gola sunčaš,
ko zna s kim se upoznaješ, pričaš,
molio sam, drugaricu, nekoliko puta,
da odustane od tog ’golišavog puta’…
.
Zabrinuti roditelji naši,
O čemu se radi ? Šta je tom Saši ?
odlučiše da me odvedu gde, Dušana, boravi,
na tabli piše: Na kostim zaboravi…
.
Pitah se zašto, ona kod, nas ne dođe,
zašto se ne vrati gde je nekad bila,
poruči baš meni, ta gola vila,
Odavno sam, na kupaći, zaboravila…
.
Rešenja drugog nema,
potrebna je kvalitetna krema,
ali kupaći neće ni da vide,
dok koračam kolena mi bride!
.
Dođosmo, konačno, mama i ja,
među sva ta gola tela sva,
maše nama Dušana iz mora,
peškir stavih ispod jednog bora!
.
Napetost je rasla iz časa u čas,
čujem jedan bliski, mio glas,
Skini, Aleksandre, gaćice polako,
vidiš da, golišav ovde, baš je svako!
.
Majka mi se obratila milim tonom,
Vreme je za susret sa Dušanom…
roditeljka moja, već, krenula ka vodi,
upravo me ona, golišavog, rodi!
.
Užasno mi beše sasvim,
al’ ne želeh da zakasnim,
gutljaj sam, vode, popio,
za tren, oči, zaklopio…
.
Do butina i gležnja u prvi mah,
bruka, blamaža, odagnah prvi strah,
skinuh i papuče da, gaćice, ’odu’,
videh golaće kad krenuše u vodu!
.
Leva se papuča zaprete,
Vidi ovo golišavo dete komentar čuh,
čini mi se da krećem se kao duh,
odoh po obuću do jedne gole tete!
.
Između stena leži mlada žena,
u ruci desnoj drži papuču levu,
koraknuh da, što pre, do obuće stignem,
usput, devojci spremno, namignem!
.
S stena spustih se u hladni Jadran,
po leđima osećam da sam ’odran’,
boli me, svrbi, al’ ne ’osećam’ gaće,
konačno: dospeo sam među golaće!
.
Spremno me dočekaše,
Evo i našeg Saše…
Dušana, mama i ostale ’natur dame’,
neke u društvu, a neke i same!
.
Negodno beše prvih pola sata,
prisutan je i Dušanin tata,
trudih se da pristojno se vladam,
na licu crvenilo, ja u ’vatru’ padam…
.
Želim da se opustim, al’ mi teško ide,
’blamažu’ moju baš svi vide,
čini mi se da, svi u me, glede,
devojke, muškarci, od unuka do dede!
.
Da li je to varka da te posmatraju ?
Da, svojim se poslovima zanimaju,
svi znaju kako, nago telo, izgleda,
Niko, u tebe baš, Saša, ne gleda!
.
Čuh, tada, i Dušanin glas,
za mene to beše spas,
nije me zaboravila drugarica moja,
što nosi ’kupaći bez kroja’…
.
Prirodna joj boja tako lepo stoji,
Dušanino lice, na suncu, zablista,
aktove poče da slika Dušanin tata,
od nage kćeri do ’nagog zanata’…
.
Od tog doba i ja sam naturista,
Dušana mi, oči, otvorila,
dobro je što je ’kostim zaboravila’,
samo srećna, bez gaćica, bila!
Iskreno,
Sale Naturale, Novi Sad
esejista i promoter naturizma Udruženja „Naturisti Srbije”


.