Poema o Dušani

The Lake 09

Napisao: Sale Naturale
Foto: Tanya, Srebrno jezero u jutarnjoj magli

Do četvrte godine svoje,

tek koraci počeše da se broje,

kupah se, nag, među obučenim svetom,

sretoh se, ubrzo, sa jednom tetom!

.

Rekla mi je tada, šapnula na uho,

Ubrzo ću skinuti ovo ’smešno ruho’,

oprema za kupanje, po mom ukusu, nije,

idem tamo gde se ništa ne krije!

.

Ne shvatih, odmah, o čemu, zbori,

kupiše mi prvi, zatim kostim plavi,

u svesti mi, ipak, osta Dušanina reč,

videh je golu, belu kao kreč!

.

Uplašen sam bio kada sam je sreo,

nosila je, samo, ’golišavi veo’,

ubrzo joj koža dobi drugu boju,

ne uspeh da prepoznah drugaricu svoju!

.

Nađoh se u čudu, nespreman za prizor,

Dušana beše baš skroz naga,

kaže da je ’zaboravila kostim’,

nema odakle da cedi se vlaga…

.

Sramota me beše što je poznajem,

kad god je sretnem, glavu, okrećem,

izbegavam, Dušanu, u širokom luku,

trudim se da ne stajem na muku!

.

Videh bruku da se gola sunčaš,

ko zna s kim se upoznaješ, pričaš,

molio sam, drugaricu, nekoliko puta,

da odustane od tog ’golišavog puta’…

.

Zabrinuti roditelji naši,

O čemu se radi ? Šta je tom Saši ?

odlučiše da me odvedu gde, Dušana, boravi,

na tabli piše: Na kostim zaboravi

.

Pitah se zašto, ona kod, nas ne dođe,

zašto se ne vrati gde je nekad bila,

poruči baš meni, ta gola vila,

Odavno sam, na kupaći, zaboravila

.

Rešenja drugog nema,

potrebna je kvalitetna krema,

ali kupaći neće ni da vide,

dok koračam kolena mi bride!

.

Dođosmo, konačno, mama i ja,

među sva ta gola tela sva,

maše nama Dušana iz mora,

peškir stavih ispod jednog bora!

.

Napetost je rasla iz časa u čas,

čujem jedan bliski, mio glas,

Skini, Aleksandre, gaćice polako,

vidiš da, golišav ovde, baš je svako!

.

Majka mi se obratila milim tonom,

Vreme je za susret sa Dušanom

roditeljka moja, već, krenula ka vodi,

upravo me ona, golišavog, rodi!

.

Užasno mi beše sasvim,

al’ ne želeh da zakasnim,

gutljaj sam, vode, popio,

za tren, oči, zaklopio…

.

Do butina i gležnja u prvi mah,

bruka, blamaža, odagnah prvi strah,

skinuh i papuče da, gaćice, ’odu’,

videh golaće kad krenuše u vodu!

.

Leva se papuča zaprete,

Vidi ovo golišavo dete komentar čuh,

čini mi se da krećem se kao duh,

odoh po obuću do jedne gole tete!

.

Između stena leži mlada žena,

u ruci desnoj drži papuču levu,

koraknuh da, što pre, do obuće stignem,

usput, devojci spremno, namignem!

.

S stena spustih se u hladni Jadran,

po leđima osećam da sam ’odran’,

boli me, svrbi, al’ ne ’osećam’ gaće,

konačno: dospeo sam među golaće!

.

Spremno me dočekaše,

Evo i našeg Saše

Dušana, mama i ostale ’natur dame’,

neke u društvu, a neke i same!

.

Negodno beše prvih pola sata,

prisutan je i Dušanin tata,

trudih se da pristojno se vladam,

na licu crvenilo, ja u ’vatru’ padam…

.

Želim da se opustim, al’ mi teško ide,

’blamažu’ moju baš svi vide,

čini mi se da, svi u me, glede,

devojke, muškarci, od unuka do dede!

.

Da li je to varka da te posmatraju ?

Da, svojim se poslovima zanimaju,

svi znaju kako, nago telo, izgleda,

Niko, u tebe baš, Saša, ne gleda!

.

Čuh, tada, i Dušanin glas,

za mene to beše spas,

nije me zaboravila drugarica moja,

što nosi ’kupaći bez kroja’…

.

Prirodna joj boja tako lepo stoji,

Dušanino lice, na suncu, zablista,

aktove poče da slika Dušanin tata,

od nage kćeri do ’nagog zanata’…

.

Od tog doba i ja sam naturista,

Dušana mi, oči, otvorila,

dobro je što je ’kostim zaboravila’,

samo srećna, bez gaćica, bila!

Iskreno,

Sale Naturale, Novi Sad
esejista i promoter naturizma Udruženja „Naturisti Srbije”

Novoizabran-zig-srednji

.

Objavljeno pod Blog

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *