Podrška II

P1030833

Foto: Tanya

.

.

Bojim se da ne uneredim sebe,

više me ništa, od opreme, ne grebe,

pogled se spušta niz gola leđa,

tela od belih postadoše smeđa…

.

Bojazan nikakvog osnova nema,

potrebna samo dobra je krema,

namaži telo od glave do pete,

ponovo postaješ golišavo dete…

.

Pravo i veliš plemenita Marijana,

što rečju ’lečiš’ od ljutih rana,

pod nogom škripi mu šljunak,

Stiže još jedan golišavi junak

.

Div, delija, odmah gaće skine,

rekla si mu više puta da ne brine,

uskoči, Sale, odmah u vodu,

lagano proba „golišavu modu“…

.

Podrška ti, prijatelju, svakako sledi,

očekuju te brojni vlažni pogledi,

gaćice proglasi „personom non grata“

da ti se konačno „skinu s vrata“…

.

Nauči da hodaš sporo, polako

vežbaj pokret kao na plesu,

odbaci za svagda ’vodenu kesu’,

dok delovi tela tresu li se, tresu…

.

Svi gledaju u tebe u prvi mah,

zato, udahni i zadrži dah,

zanemari ko god da te posmatra,

naturisti, često, ’živa’ su vatra…

.

Na tebi jeste sudbina sveta,

plaža prepuna golišavih teta,

Zar, ta lepota, nekome smeta ?

akrobate, piruete, sredinom leta…

.

Aleksandre dragi, ti im se priključi,

konačno, iz pomisli, gaćice „isključi“,

uživaćeš, istinski, u društvu golaća,

mani se, više, tih tekstilnih gaća…

.

Ako ti, ’uzbuđenje’ krene,

čim pomisliš na mnoge žene,

da ne bi, ostali, zvali redara,

ogrni se, peškirom, oko bedara…

.

Budi hrabar pred golim ženama,

dok krv teče uzavrelim venama,

trkom do vode smanjuješ ’krizu’,

kada je, devojka, baš, baš blizu…

.

Šta god da se desi,

drugarica uz tebe je uvek,

znaj da Marijana moje je ime,

podrška traje od leta do zime…

.

Savetuješ mi, draga drugarice,

da svakog kupača gledam u lice,

Očima zapamti svakog ko stigne,

golišava cura časkom namigne

.

Tada, ’na scenu’ stupaš baš ti,

znaš i sama da goli smo svi,

mudrosti svojom situaciju rešiš,

Polako samo, kažeš i smešiš…

.

Nije ti lako, znadeš i sam,

slika’ je tu, eto ga ram,

plaža vrca od elegantnih kupača,

među njima odsad i Sale korača…

.

Šta god da vide, deca se ne stide,

pogledi njihovi uvek su smeli,

roditelji ohrabruju kad deca jure,

čekaju te nove golišave avanture…

.

Tako to ide, ‘sestro slatka’,

u gaćice nema povratka,

naga se, istorija, piše,

mladić golišav, na jagode, miriše…

.

Sve je to za ljude koji se ne stide,

’lepotu poroka’ svakodnevno vide,

jedno drugo, ’ispod oka’ glede,

kupaće gaćice nikada ne cede…

.

Na opremi žele da uštede,

nagi na peškirima uvek sede,

bikiniji, njima, nimalo ne vrede,

ljude u kostimu ne žele da uvrede…

.

Neka svako ide gde god želi,

naturisti jesu ljudi zreli,

kupaju se dame i gospoda prava,

u životu poštujemo čoveka i mrava…

.

Podrška je, uvek, važna,

odbacismo sva odela vlažna,

Marijana, osmehom, to čini,

Aleksandre, sve sa sebe skini

.

.

Iskreno,

Sale Naturale, Novi Sad
Esejista i promoter naturizma Udruženja „Naturisti Srbije

Objavljeno pod Blog

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *