.
.
Postoji jedno mesto na svetu,
gde ugledah prelepu tetu,
ni ona se, uopšte, ne stidi,
što tu i mene, opuštenog, vidi…
.
Koje to mesto belinom sjaji,
isti je ’kostim’ i Saši i Maji,
sašiven ’po meri’ još davnog trena,
tamo su isti muškarac i žena…
.
Taj se, ’bikini’, nikada ne kvasi,
zaspljuskuju ga hladni talasi,
istovetan jeste za devojku i mladića,
prepuna plaža golišavih bića…
.
O kojem kupalištu ti, sada, zboriš ?
lezi na peškir da se odmoriš,
’kostim’ dodiruje pesak vreli,
dođite, na kupanje, vi ljudi smeli…
.
Baš svako, golišav, tamo kroči,
do treće godine svi smo nagi,
čim, kasnije, kostim, kupiš,
deluje da želiš i dušu da ’skupiš’…
.
Utegnuti, plavi, šareni, nema im ’kraja’,
ali golišava kupa se Maja,
kreni, s njom, u pohode nove,
naturistička plaža i tebe zove…
.
Kupuješ kostim baš svakoga leta,
Prijatelju, zar ti, cena, ne smeta ?
novce uloži u nešto korisno,
sunčanje nago sasvim je časno…
.
Zar da te, kupaći, steže ?
pogledaj, kupače, što goli leže,
zauvek skini što telo bode,
dotrči, golišav, do morske vode…
.
Ponesi, samo, papuče i kremu,
u početku, svakako, imaćeš tremu,
znaj da menjaš život svoj celi,
odjednom, ceo prizor i tebi se beli…
.
Ali, znaj da tamo ljudi su zreli,
niko ti, sigurno, da zameri neće,
čim prvu naturistkinju vidiš,
pokušaj da se ne postidiš…
.
Lagano, sad, ustani, korakni,
čim stigneš, brzo, gaćice smakni,
ne oklevaj, tada, ti se obnaži,
ponetom kremom, telo, namaži…
.
Drugi kupači da posmatraju te neće,
posmatraj kako se, devojka, kreće,
sada si, i ti, jedan od njih,
svako iskustvo stane u stih…
.
Sledeće godine isto postupi,
priključi se golišavoj grupi,
peškir rasprostri sredinom plaže,
godine nagosti nek, i tebe, osnaže…
.
Biće ti sve draže i draže,
što ’zaboravljaš’ kostim svake sezone,
prestaće mnogi da te traže,
Izvini, krenuh do gole plaže….
.
.
Iskreno
Sale Naturale, Novi Sad
Esejista i promoter naturizma Udruženja „Naturisti Srbije”
