Gaćice, bez – pesma iz dva dela

P1150923

GAĆICE, BEZ – Deo I

.

Kostim za kupanje ostavi na stalaži,

opusti se na naturističkoj plaži,

goli kupači čekaju samo tebe,

nikog od njih kostim ne „grebe“…

.

Između nogu ’vatra’ te prži,

to čovek živ teško izdrži,

pogled na devojke i momke mlade,

što bez gaćica, u vodi se, hlade….

.

Lopta ide iz ruke u ruku,

retko ko zna golišavu muku,

sunce obasja telo im celo,

često i u reci je vrelo…

.

Zbunjenost traje kraće od dana,

brzo zarasta, od kostima, ’rana’,

vraća se čovek u nevino stanje,

pred njim nalazi se ’golo imanje’…

.

Plaža ima za svakog ponešto,

žena vlada se vrlo vešto,

ne zuri u druga na žutom peškiru,

dama jeste u plavom šeširu…

.

Ozbiljan čovek vodom gazi,

devojka gola njemu prilazi,

Gospodine, otkopčan Vam je ’šlic’,

može li jedan foto na blic ?

.

Shvativši šalu, on pogleda malu,

ona tek što skide bikini,

zapravo niko nikoga ne gledi,

sećanje na kostim, polako, bledi…

.

Davno beše kad opremu nosiše,

poneka teta još teško diše,

ne boji se, s njima, razgovora,

ubrzo stiže naga do mora…

.

Zdravo, drugari, bez gaćica isto,

Da li naše more je čisto ?

uglas odgovoriše momci noseć peškire,

sram bilo one što, preko plota, vire…

.

Od gledanja selameta nema,

često ’opkoli’ nas trema,

ali, brzo i ona mine,

još jedna devojka sa sebe skine…

.

Oprema zabranjena na toj je plaži,

samo peškir, papuče u krema za telo,

na samom početku frka mi beše,

’sporne situacije’ same se reše…

.

.

.

GAĆICE, BEZ – Deo II

.

Pristupi meni jedna žena,

predstavi sebe osmehom dragim,

sastajem se s drugarom nagim,

Da li bi trebalo da ’vata me trema ?

.

Nikako, rekoh, toj ženi,

svi smo isti, bela nam koža,

golišava zove se Roža,

sa severa države prišla baš meni…

.

Između nogu u meni vri,

u sebi izbrojih do tri,

nema šta da me zagleda,

Ovo je plaža gde goli smo svi

.

U vodi lepota, pokreti lagani,

skini kostim, za trenutak stani,

odbaci odelo koje ti smeta,

za tebe ovo je početak leta…

.

Ako te šta bode to nisu vode,

naga tela duž obala klize,

devojčica već, sladoled, liže,

lepota Božja sve nam je bliže…

.

Ostani samo u ’kostimu prirode’,

dok zapljuskuju te velike vode,

uzbuđen si zbog drugih kupača,

čitav prizor za ’rubriku trača’…

.

Sada i ti si kupač golišav,

ostani, takav, prav i zdrav,

ponosno koračaj između stena,

za golaće i jeste plaža malena…

.

Ne gledaj dugo u druge goste,

ne zuri, ne bulji, polako hodaj,

crvenilo s lica lagano prolazi,

vidiš da devojka, drugaricu, pazi…

.

.

Iskreno

Sale Naturale, Novi Sad

Esejista i promoter naturizma Udruženja „Naturisti Srbije”

.

Objavljeno pod Blog

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *