Bez stida I

P1130508

.

Iza jednog bora čuh oštar glas,

al’ ne videh ništa osim siluete,

’šuma’ međ’ nogama i u tami sja,

Ovde se kupaju gole čike, tete

.

Odoh nazad korak do dva,

Tamo su naga tela sva,

ponovo eho ispred mene, odjek,

Kupaćih kostima nema ’ni za lek’

.

Sve bliže i bliže, glasom me ’stiže’,

opet naslutih samo uzdah taj,

Kupanju, u kostimu, ovde je kraj,

još par koraka, malo dole, niže

.

Progoni me noćna mora,

k’o da nisam nasred mora,

želim da čujem sve savete,

sišao sam s druge planete…

.

Siđoh ’dole, niže’, precizna beše reč,

Vidi ga, beo je k’o kreč,

još jedan glas piskutavi,

uskoro videh gospođe na travi…

.

Između rupica na ogradi plaže,

videh da devojka ženu maže,

u daljini prepuno je dece,

drugarica im nudi vruće perece…

.

Ispred žice braon kabina,

videh da otac poziva sina,

Polako skini sa sebe odelo,

telo ostaje potpuno belo

.

Između nogu ’vatra’ me dira,

prizor, viđen, ne da mi mira,

porodice, parovi i druge žene,

Na kupalište vreme da se krene

.

Između dva sveta šeta obučena teta,

Hajdete sa mnom, ništa ’to’ ne smeta,

drugarica moja već me, iza paravana, traži,

konačno priđoh naturističkoj plaži…

.

Deo po deo odela slažem,

Plavi kostim u kesu odloži,

ne oklevaj, moram da ti kažem,

dopusti suncu dodir ka koži

.

.

Iskreno,

Sale Naturale, Novi Sad
Esejista i promoter naturizma Udruženja „Naturisti Srbije”

Objavljeno pod Blog

Ostavite odgovor

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Neophodna polja su označena *